__
vreme kada se srpski narod vraća svojim kulturnim i duhovnim korenima
želeći da prepozna sebe kao potomke predaka koji su svojim umetničkim
i svekolikim stvaralaštvom bili i ostali uključeni u najsavremenije kulturno-umetničke
tokove - doprinoseći svojim delima kako nacionalnoj tako i svetskoj kulturnoj
baštini, Dušan V. Komluški latio se jednog plemenitog i uzvišenog zadatka
da piše popularnu knjigu o srpskim srednjovekovnim manastirima kako bi
olakšao srpskom narodu da shvati na koji način je kulturno i duhovno utemeljeno
srpstvo i kako se srpski narod rano svrstao medju istorijske i civilizovane
nacije.
__ ao
najdublja suština kulturno-istorijske baštine Srba, manastiri su spomenici
kulture s kojom su naši sunarodnici u srednjem veku i potonjim stolećima
predstavljeni kao narod koji se potvrdio svojom duhovnošću i postao dostojan
partner drugim narodima sa daleko bogatijim kulturnim tradicijama. Nekim
svojim manastirima kao što su Studenica i Sopoćani, Srbi su na velika
vrata ušli u sam vrh vizantijske umetnosti i postali narod koji je ostvario
svoj udeo u svetskoj kulturnoj baštini. Dugogodišnjim upornim radom D.
V. Komluški je uspeo da prikupi, proveri i sistematizuje relevantne podatke
o istoriji, arhitektonskim i umetničkim vrednostima najzanačajnijih srpskih
srednjovekovnih manastira u Srbiji, da o svakom od njih napiše sažet i
pregledan i veoma čitljiv tekst, sačinivši tako veoma interesantno i dokumentovano
štivo koje će čitalastvu na upečatljiv način da predoči kako celinu našeg
starog manastirskog nasledja tako i monografski najlapidarniji prikaz
svakog manastira u srazmeri sa ukupnim značajem i vrednošću. Ako ponegde
postoji disproporcija izmedju obima tog prikaza i stvarnog značaja manastira
o kome je reč, to je proizišlo iz nejednake ili neadekvatne količine sačuvanih
materijalnih podataka.
__ ahvaljujući
tome što je autor sa mnogo veštine i spretnosti spojio predanja i legende
sa istorijskim činjenicama, on je uspeo da sačini u dovoljnoj meri ujednačenu
i koherentnu celinu koja je mnogo više nego neke druge knjige, koje su
u poslednje vreme objavljene o manastirima u Srbiji, doprinosi njihovom
celovitom upoznavanju. Ovo je postignuto blagodareći tome što je autor
D. V. Komluški, strasni poklonik naše prošlosti, ne samo posetio najveći
broj manastira koji su predmet ove knjige, već isčitao sve značajnije
što je o njima napisano, počevši od popularno-stručnih informativnih tekstova
do naučnih studija i monografija. Ta njegova izvanredna obaveštenost doprinela
je ne samo pouzdanosti kazivanja, već što je veoma važno, prilagodjenosti
knjige prosečno obrazovanim čitaocima, kojim je knjiga namenjena.
__ ko
bismo želeli da istaknemo izrazite vrednosti ove knjige, one bi se mogle
ogledati u sledećem : pisana je sveobuhvatno da se čitaocima na najjednostavniji
način saopšte najrelevantniji podaci o manastirima koji su u knjizi obradjeni.
Autor je u tom nastojanju postigao mnogo više nego što bi se objektivno
u ovom trenutku moglo očekivati. Knjiga je sačinjena sa odgovornošću čoveka
odanog delima naše duhovnosti i sa osećanjem poštovanja prema radoznalosti
čitalaca da steknu osnovna saznanja o našim manastirima, a posebno sa
uvažavanjem preke potrebe da se našem narodu u dijaspori pomogne da očuva
svoj identitet. Knjiga D. V. Komluškog ispunjava sve zahteve po meri čitaoca
gladnog informacijama o našoj kulturnoj baštini, pisanog štiva koji će
lako naći put do svojih čitalaca, sabirajući sve ključne podatke o našim
manastirima nastalim u srednjem veku i predočavajući njihove najevidentnije
vrednosti.
__" rednjevekovni
manastiri u Srbiji" je knjiga koja će imati polivalentnu namenu.
Znajući kako je nastala i koji je sve trud autor ulagao, najtoplije preporučujem
da se štampa kako bi što pre dospela do čitaoca i kako bi bisere
naše prošlosti približila našoj savremenoj stvarnosti.
R e c e n z e n t: Radomir Stanić, dipl. istoričar umetnosti, s. r.
|