To nije tako strasno, jer su neke mudrosti velikih naroda, kao i giganata ljudske misli - u prvi mah, cak i za visoko-obrazovane ljude bile nedokucive. Naravno da mnoge ni mi nismo dugo ili jos uvek tacno skontali, ali cemo se raspitati i potruditi da vam damo sto bliza objasnjenja.

Nikada nismo voleli da nase cerke i sinovi, kao i deca sa kojom radimo - samo reprodukuju ono sto su procitali ili culi, ne pitajuci se : ZASTO? KAKO? KO? KOLIKO? CIME? KADA? Ili sta je time pisac hteo da kaze? Mislimo da se u Srbiji, koliko je nama poznato - NIKO ne bavi objasnjavanjem poslovica i mudrosti, te se nase malenkosti, sa bozijom pomocu, prihvatise tog nezahvalnog posla.

Sta nas je najvise nagnalo na to?
Paaaaaa ... one bistre, zivahne i velike okice, pametne i dobre dece koja su nam prilazila nakon zavrsenog casa i stalno zapitkivala : "Sta je poenta ove, a sta one mudrosti ili poslovice?" Obozavamo nestasnu decu koju ne drzi mesto, koja stalno nesto pitaju i čijoj se znatiželji teško moze udovoljiti. Greh je da tim andjelima ostanemo duzni pojasnjenja, jer su to buduci pokretaci ovog sveta nabolje. Upravo ti, koji nikada nisu zadovoljni datim objasnjenjem i, po pravilu ih ne drzi mesto - stalno traze visem i jos visem, dok u njihovim glavicama sve ne bude jasno.

Vise puta smo dozivljavavali da nas u pola noci ili kraj logorske vatre neke od tih malenih mudrica zapitkuju i traze objasnjenja. A bilo je i onih koje smo oko 4 sata u zoru, obilazeci ih i pokrivajuci ih u satorima, nalazili sa baterijom u ruci kako citaju ili zamisljeno stoje pred nekom sentencom, za njih “kineskim zidom”, i ne znaju kuda dalje. A po pravilu bas takva deca nece dalje sve dok im ono prvo ne bude potpuno jasno! Pitamo ih: "Je li, rodjeni, pa sto nas ne probudis da ti ako umemo to objasnimo?" A onda usledi sramezljivi pogled u stranu i odgovor koji vam u potpunosti oduzima dah, razoruzava vas i pred kojim se osecate kao ameba: "Paaaaaa, zao mi je bilo da vas budim…"

Eeeee, citaoce ovog teksta, upravo to njihovo: "Žao mi je bilo da vas budim...” daje nam snagu i namece obavezu da, pored sijaset neodloznih poslova i bolesti, pocnemo i ovo da radimo.

Zivimo u nadi da ce znatizeljnu decu (a mozda i ponekog starijeg) sve ovo zanimati, a onda ce i sav ovaj nas trud imati nekog smisla!

Pa ..... da pokusamo!

U ime tima koji ce ovo pokusati da uradi na sto je moguce bolji nacin,
Vas,
cika Dragan
(65 leta, a moze i zima)
Dan po sv. Savi.
Leta gospodnjeg 2010.
U Beogradu.

P.S. "Lako je govoriti kada se ima sta reci, ali je tesko imati sta reci kada treba govoriti" .... Tadeus Kotarbinjski

P.P.S. Bio bih neizmerno zahvalan, u ime onih zeljnih znanja, zivahnih okica i
nedržača mesta - svima koji bi mi pomogli u ovom zahtevnom i preozbiljnom poslu!

- Radovi su uvek u toku