i da na njegovom mestu stoji džinovsko oko
ogromno i svevideće, gledalo je ljude
i videlo kroz njih duboko, duboko
videlo je mizeriju naših egzistencija
videlo je strukturu našeg vrlog društva
koje neumetno razara trulež i demencija
spoznalo je do srži bedu moga bića
i kada sam susreo taj osuđujući pogled
moja glava se razletela u hiljadu parčića