dok joj se meso i forma polagano gube
zadah raspadanja ispunjava vazduh
trula glava kezi sitne mačije zube
ja uzimam štap i prevrćem truplo
dronjci mrtve kože se otkidaju i mrve
klečim i posmatram te jadne ostatke
u nađubrenoj zemlji vidim gladne crve
podseća me da i mene čeka isti sud
nemoćan, rezigniran, histerično se smejem
a ljudi koji prolaze misle da sam lud