TRINAEST

Oko

Zastao je ispred ulične svetiljke da pripali cigaretu a zatim krenuo dalje. Bilo je skoro tri ujutru i niko se nije mogao videti u okolini. prolazeći pokraj jedne kapije podigao je pogled i levo iznad nje ugledao pločicu sa brojem kuće. Pisalo je: 13.

Iznenada je dunuo jak ledeni vetar i cigareta mu se ugasila. Ponovo je zastao i počeo da pretura po džepovima tražeći upaljač, ali njega nije bilo. Kada je ustanovio da mu je desni džep odpantalona bušan, okrenuo se i počeo da razgleda pločnik, uveren da mu je upaljač ispao. Međutim, nije video ništa. Pretražio je džepove još jednom. Bez rezultata. Opsovao je i nastavio da posmatra tlo.

Ispred njega se nalazila lokva vode u čijem je središtu nešto plivalo. Sagnuo se da pogleda, naprežući oči: u barici se davila muva. Oko nje su se širili jedva primetni talasići.

Začulo se škripanje.

Posmatrao je muvu koja je očajnički mrdala nožicama; odjednom je osetio strahovitu vrtoglavicu i slika pred njim je naglo počela da se uvećava. Primicala mu se veoma brzo, i on je sve jasnije video muvu koja pokušava da se izvuče iz vode. Pokušao je da pobegne. Nije mogao ni da se pomeri.

Škripanje se pojačalo. Bilo je tu, odmah ispred njega.

Podigao je pogled i namah obnevideo: dva svetleća kruga su mu se munjevito približavala. Shvatio je da se odjednom našao na drumu. Vrisnuo je. Kola su ga silovito udarila i odbacila u mrak.

Kada je otvorio oči, više nije bio na drumu. Bio je u vodi. Tonuo je. Užasnuto je zamlatarao rukama i nogama, ali nije mogao da zapliva. Glava mu je svaki čas tonula. Hteo je da krikne ali mu je voda ušla u usta i sprečila ga.

Ulica je bila potpuno pusta. Bandera je bacala svetlost na baru u kojoj se davila muva.

Nazad