ocrtan jasno u mraku postojanja
dok prodire kroz meso, na njegovom sečivu
titraju refleksije straha, očajanja
on je naše nebo bez ptica i oblaka
spasonosan, bolan, odnosi sav užas
darujući mir i spokoj večnog mraka
prereži mi grlo, preseci mi dah
preklinjem te, preklinjem te, liši me života
u kojem postoje samo bol i strah
hladnoća me nagriza, tresem se od studi
požuri, požuri, spasi me praznine
i izbriši iz svesti lica omraženih ljudi