Kontakt

Franjevci su u Zemunu prisutni još od 13 st. 1453.g. u bici kod Beograda, u kojoj je učestvovao i sv. Ivan Kapistran, Turci su opustošili Zemun, a franjevci su napustili grad.

Braća se nakon oslobođenja Srijema nisu vraćala u Zemun zbog neposredne blizine Turaka. Tek kada je kršćanska vojska u tzv. Prvom turskom ratu (1716-1718) pobjedila kod Beograda i osvojila grad, a mirom u Požarevcu osigurala slobodu Beograda, dolaze braća iz Petrovaradina u Beograd. Najpre su Džamiju "Imareth" pretvorili u crkvu. ali su uskoro izgradili crkvu i samostan na jedan kat, 1728 niže današnjeg parka na Studenstkom trgu. Ostali su u Beogradu dok nije izbio Drugi turski rat (1736-1739) u kojem su Turci opet osvojili Beograd. To je, naravno, prisililo braću da bježe zajedno sa vjernicima prijeko Save u nedaleki Zemun, ali tek nakon što su im turci zapalili samostan (križ pod kojim su prešli u Zemun se i danas čuva u Zemunskom samostanu). U Zemun su prešli 3.12.1739. predvodeći poslijednju grupu katolika iz Beograda.

Tako se nakon 286 godina franjevci vratiše u Zemun i nastanili su se u privatnoj kući koju im je ustupio jedan kršćanin, a kasnije u rezidenciji u kojoj su prije prebivali kapucini. 1750.g. počinju izgradnju samostana i crkve, gdje se i danas nalaze. Crkva je bila posvećena Svetom Ivanu Krstitelju, a do 1575.g. su dovršena i tri pokrajna oltara posvećena Svetom Antunu, Žalosnoj Gospi i Blaženoj Djevici Mariji Beogradskoj, u koji je stavljena slika Čenstohovske Gospe, koja i danas stoji u crkvi. Pater Cirilus Fridlain 1764.g. se pobrinuo da Filip Binder tiskom umnoži sliku iz samostana. Taj otisak je veoma značajan pre svega jer se u njegovom donjem deijlu može vidjeti tadašnji izgled sve četiri zemunske crkve: obe pravoslavne, katoličke na pijaci i naravno, samostanske franjevačke.

Crkva i samostan stradaju u požaru 2.08.1790.g. Na molbu franjevaca da im se dodijeli pomoć, gradonačelnik, kapetan Seribeli, je predložio da se preostale cigle upotrijebe za izgradnju župske crkve, a dva franjevca bi mogla pomagati u dušebrižništvu i stanovati u župnom stanu. To je i učinjeno, a ostali franjevci su napustili Zemun.

Franjevci se vraćaju u Zemun 1807.g. pod vođstvom gvardijana Simona Kranca i sa 8000 forinti koje im je izdejstvovao biskup u cilju gradnje samostana. Do tada pomagali su župniku u radu Samostan i crkvu su obnovili 1830.g. Poslijednje adaptacije na crkvi i samostanu su završene do 1883.g.

Za sam samostan vezana je povijest ne samo zemunskih, već i beogradskih katoličkih redova. On je jedini preostali samostan od mnogih koji su postojali u Zemunu, a i u Beogradu u prvoj polovini 18.st.

Višestruka je djelatnost franjevaca u Zemunu. Od dušobrižničkih dužnosti, lekarskih, a dugo vremena je u samostanu djelovala i škola. Danas je franjevački samostan i sjedište rimokatoličke župe Novi Beograd.

Samostan i crkva su spomenici kulture pod zaštitom države.

GVARDIJANI SAMOSTANA

REDOVI U KATOLIČKOJ CRKVI

VJERONAUK KATOLIČKE CRKVE

VELIKI KATEKIZAM KATOLIČKE CRKVE

Stranicu izradio: Aleksandar Ninković

Pristupljeno puta od 26.02.1997.g.