Nebo je nešto beskrajno, ogromno
i široko, pa ipak, kao od šale stane u svako oko. Jer oko je veće, i veće, i
najveće od svega. Veće od grada. Od brega. I veće od moga tate. U njemu može da
živi neznanih svetova bezbroj. U njega ptice dolete. U njega putevi svrate. U
njega uplove brodovi. Dogegaju se kuće i trgovi. U njega dojure autobusi i
dotrče moji drugovi. Jer oko je kao sto mora i još sto puta toliko. Njega nikad
nije propešačio niko, ni oplovio niko, ni obleteo niko. Jedino ako mama u moje
oko došeta, tad nema mesta za nebo, za ptice i mora široka, jer majka je veća od
neba i veća od celoga sveta i veća od oba oka.