FOTOGRAFIJE
Pčele na cvetu
Pčele u prirodi
Pčele u raznim staništima

OBJAVLJENI RADOVI
Pčele u okolini Bora
Pčele u prirodi

OBJAVLJENI ČLANCI
Nukleus oplodnjak
Obeležavanje matica

Voskov moljac

Mravi i pčele

Sestre se međusobno ubijaju

AKTUELNO
Zaštita pčela

Povratak povratak

 

Petar I. Prokopovič

 

Petar I. Prokopovič, osnivač racionalnog pčelarstva, prvi je pronašao košnicu sa pokretnim saćem.

Prvi je osnovao pčelarsku školu, a pri školi pvi je počeo da naučno istražuje I opisuje život pčela. Prvi je u svetu osnovao pčelarsko preduzeće I sve to u dalekoj 1808.godini.

Ovaj članak pišem sa nadom da se “duša” Prokopoviča konačno skrasila i našla svoj mir u institutu u Kijevu (Ukrajina), otvorenom 1989.godine i oglednoj izložbi sa tristapedeset eksponata na površini od nekoliko desetine hektara, sa lepo ukrašenim parkovima a čiji svaki milimetar po značaju ima veličinuhektara.

Konačno posle devedeset i četiri godine smirila se i duša profesora Najsilova koji je 1895.godine pokrenuo pitanje u ruskom pčelarskom društvu, da se očuva uspomena na Prokopoviča, što mu tada nije uspelo.

Godine 1914., 1924. i 1925. bilo je pokrenuto pitanje o podiyanju spomenika P. I. Prokopoviču, ali opet ništa. Prvo svog izdanje časopisa Pčelarstvogodine 1928. A. N. Bruhanenko posvećuje uspomeni na Prokopoviča. Takođe, 1928. godine Rusko Pčelarsko društo izdaje kratku pčelarsku enciklopediju o Prokopoviču.

Mislim da je vredno pažnje da pročitamo biografiju o jednoj veoma važnoj upornoj a tako tragičnij ločnosti kakav je bio velikan Prkokopovič, da bi shvatili zašto je pravoslavna duša lutala 139 godina.

Rođen je 1775.godine u selu Mičenka u Černigovskoj guberniji. Po zavrsetku Vojne akademije u Mogilevu, a po želji svoga oca, stupio je u vojnu službu. Međutim zbog bolesti, (kao i mnogi pčelarski velikani) 1798. godine morao se je vratiti na selo kod roditelja, a već iduće, 1779.godine, počeo se baviti pčelarstvom.

U obližnjem selu Palčiki kupio je parče zemlje i na njemu podigao kućicu. Bavio se zemljoradnjom i otpočeo formirati pčelinjak. Međutim 1801.godine požar mu je uništio sve što je stvorio. Uspeo je da spase samo jednu banknotu od 10 rubalja, kacu sa 32kg meda i deo spašenog pčelinjaka.

Uz pomoć jednog radnika Prokopovičkopa zemunicu i ne gubi nadu, već sa velikim žarom, poznatom samo nam pčerima, proširuje svoj pčelinjak tako da 1808. godine njegov pčelinjak broji preko 300 košnica sa pokretnim okvirom.

Godine 1928. otvara pčelarsku školu ličnim sredstvima, koja je postojala sve do 1879.godine. Za pedeset i jednu godinu, koliko je trajala škola osposobljeno je 640 pčelara. Školovanje je trajalo dve godine a on ga je nazvao kurs za pčelare. Đaci su bili iz redova kristjana (veleposednički robovi) koje su slale pojedine spahije na izučavanje pčelarstva. U prvoj godini, kada je škola osnovana, bolo je 15 đaka, svi nepismeni, te ih je Prokopovič prvo opismenio, tj. naučio da čitaju i da pišu.

Preko leta učenici su radili praktično na pčelinjacima, a svaki učenik u prvoj godini je morao voditi računa o 20 košnica.

U drugoj godini bolji učenici bli su nadzornici i vodili računa od oko 100 košnica.

Pčelinjaci Prokopoviča dostigli su ogromni cifru od 10.000 košnica (toliko košnica ima sada najveći pčelar na Novom Zelandu, nap. Autora). To svoje preduzće nazvao je Fabrika pčela. Ovaj broj od 10.000 košnica bio je razmešten na sedam mesta u okolini Baturina. Prokopovič je prvi uveo vagu na svojim pčelinjacima radi bolje kontrole. Merio je više košnica na svom pčelinjaku.

Svoja opažanja Prokopovič je štampao u nekim časopisima a 1823.godine u časopisu Zemldjelčeski žurnalu kome je izašlo nekokliko njegovih radova o pčelarstvu. Smatra se da ni danas ti njegovi radovi nisu izgubili svoju vrednost.

Prokopovič je umro trećeg aprila 1850.godine. Bilo bi na mestu da, bar, časopis Pčelar, značajnije na svojim stranicama, u aprilu 2000.godine obeleži 150. godišnjicu njegove smrti.

Posle njegove smrti, školu i njegove pčelinjake nasledio je njegov sin Stefan koji je promenio prezime na Velikdan. Stefan je još za života svoga oca radio i vršio nadzor nad učenicima koji su vodili po 100 košnica. Pod Stefanovom upravom posejano je oko 200 hektara medonosnog bilja a pčelinjaci su dostigli broj od 12.000 košnica.

Godine 1879. Stefan Velikdan je umro napprasnom smrću  a pošto nije bio venčan sa svojom ženom deca nisu nasledila ništa. Škola je zatvorena a đaci raspušteni kao i službenici.

Sva imovina je popisana i prodata na licitaciji za dug od 11.000 rubalja, što je i izvršeno 1880.godine. Prilikom licitacije sva imovina je prešla u ruke ljudi koji nisu imali pojma o tome poslu i tako je sve upropašćeno i nestalo.

Biblioteka Prokopoviča i dragocena arhiva prodate su na licitaciji kao nepotrebna stara hartija. Posle licitacije nije bila pošteđena ni njegova grobnica, a Bor koji je tamo bio zasađen, posečen je da bi se poširila staza parka novog vlasnika. Na grobu je stajao veliki drveni krst a pod njim košnica koju je sam Prokopovič napravio još 1813.godine.

Od 1914.godine izgubljen je svaki trag njegove grobnice, a što je još gore bio je pokrenut postupak da se grobnica sruši i tu sagradi neki podrum.

Nadam se da ću doživeti da odem i poklonim se ispred spomenika Prokopoviču, a dok ja to ne uradim zamoliću čitaoce ovog članka koji budu bolje sreće i dođu u Ukrajinu da ne propuste priliku da se poklone velikanu u ime svih pčelara pravoslavaca.

Ovaj članak pišem povodom 200 godina od početka pčelarenja velikana Prokopoviča.

 

Literatura
Vođ Praktičnog pčelara
Od Krste Pčelarevića – Mršulje
Izdata 1930.godine