FOTOGRAFIJE Pčele na cvetu Pčele u prirodi Pčele u raznim staništima OBJAVLJENI
RADOVI AKTUELNO |
Petar I. Prokopovič Petar I. Prokopovič, osnivač racionalnog pčelarstva, prvi je pronašao košnicu sa pokretnim saćem. Prvi
je osnovao pčelarsku školu, a pri školi pvi je počeo da naučno istražuje
I opisuje život pčela. Prvi je u svetu osnovao pčelarsko preduzeće I sve
to u dalekoj 1808.godini. Ovaj
članak pišem sa nadom da se “duša”
Prokopoviča konačno skrasila i našla svoj mir u
institutu u Kijevu (Ukrajina), otvorenom 1989.godine i oglednoj izložbi sa
tristapedeset eksponata na površini od nekoliko desetine hektara, sa lepo
ukrašenim parkovima a čiji svaki milimetar po značaju ima “veličinu”
hektara. Konačno
posle devedeset i četiri godine smirila se i duša profesora Najsilova koji
je 1895.godine pokrenuo pitanje u ruskom pčelarskom društvu, da se očuva
uspomena na Prokopoviča, što mu tada nije uspelo. Godine
1914., 1924. i 1925. bilo je pokrenuto pitanje o podiyanju spomenika P. I.
Prokopoviču, ali opet ništa. Prvo svog izdanje časopisa “Pčelarstvo”
godine 1928. A. N. Bruhanenko posvećuje uspomeni na
Prokopoviča. Takođe, 1928. godine Rusko Pčelarsko društo izdaje kratku pčelarsku
enciklopediju o Prokopoviču. Mislim
da je vredno pažnje da pročitamo biografiju o jednoj veoma važnoj upornoj
a tako tragičnij ločnosti kakav je bio velikan Prkokopovič, da bi
shvatili zašto je pravoslavna duša “lutala”
139 godina. Rođen
je 1775.godine u selu Mičenka u Černigovskoj guberniji. Po zavrsetku Vojne
akademije u Mogilevu, a po želji svoga oca, stupio je u vojnu službu. Međutim
zbog bolesti, (kao i mnogi pčelarski velikani) 1798. godine morao se je
vratiti na selo kod roditelja, a već iduće, 1779.godine, počeo se baviti
pčelarstvom. U
obližnjem selu Palčiki kupio je parče zemlje i na njemu podigao kućicu.
Bavio se zemljoradnjom i otpočeo formirati pčelinjak. Međutim 1801.godine
požar mu je uništio sve što je stvorio. Uspeo je da spase samo jednu
banknotu od 10 rubalja, kacu sa 32kg meda i deo spašenog pčelinjaka. Uz
pomoć jednog radnika Prokopovičkopa zemunicu i ne gubi nadu, već sa
velikim žarom, poznatom samo nam pčerima, proširuje svoj pčelinjak tako
da 1808. godine njegov pčelinjak broji preko 300 košnica sa pokretnim
okvirom. Godine
1928. otvara pčelarsku školu ličnim sredstvima, koja je postojala sve do
1879.godine. Za pedeset i jednu godinu, koliko je trajala škola
osposobljeno je 640 pčelara. Školovanje je trajalo dve godine a on ga je
nazvao “kurs
za pčelare”. “Đaci
su bili iz redova kristjana (veleposednički robovi) koje su slale pojedine
spahije na izučavanje pčelarstva. U prvoj godini, kada je škola osnovana,
bolo je 15 đaka, svi nepismeni, te ih je Prokopovič prvo opismenio, tj.
naučio da čitaju i da pišu. Preko
leta učenici su radili praktično na pčelinjacima, a svaki učenik u prvoj
godini je morao voditi računa o 20 košnica. U
drugoj godini bolji učenici bli su nadzornici i vodili računa od oko 100
košnica. Pčelinjaci
Prokopoviča dostigli su ogromni cifru od 10.000 košnica (toliko košnica
ima sada najveći pčelar na Novom Zelandu, nap. Autora). To svoje preduzće
nazvao je “Fabrika pčela”.
Ovaj broj od 10.000 košnica bio je razmešten na sedam mesta u okolini
Baturina. Prokopovič je prvi uveo vagu na svojim pčelinjacima radi bolje
kontrole. Merio je više košnica na svom pčelinjaku. Svoja
opažanja Prokopovič je štampao u nekim časopisima a 1823.godine u časopisu
“Zemldjelčeski žurnal”
u kome je izašlo nekokliko
njegovih radova o pčelarstvu. Smatra se da ni danas ti njegovi radovi nisu
izgubili svoju vrednost. Prokopovič
je umro trećeg aprila 1850.godine. Bilo bi na mestu da, bar, časopis “Pčelar”,
značajnije na svojim stranicama, u aprilu 2000.godine obeleži 150. godišnjicu
njegove smrti. Posle
njegove smrti, školu i njegove pčelinjake nasledio je njegov sin Stefan
koji je promenio prezime na Velikdan. Stefan je još za života svoga oca
radio i vršio nadzor nad učenicima koji su vodili po 100 košnica. Pod
Stefanovom upravom posejano je oko 200 hektara medonosnog bilja a pčelinjaci
su dostigli broj od 12.000 košnica. Godine
1879. Stefan Velikdan je umro napprasnom smrću
a pošto nije bio venčan sa svojom ženom deca nisu nasledila ništa.
Škola je zatvorena a đaci raspušteni kao i službenici. Sva
imovina je popisana i prodata na licitaciji za dug od 11.000 rubalja, što
je i izvršeno 1880.godine. Prilikom licitacije sva imovina je prešla u
ruke ljudi koji nisu imali pojma o tome poslu i tako je sve upropašćeno i
nestalo. Biblioteka
Prokopoviča i dragocena arhiva prodate su na licitaciji kao nepotrebna
stara hartija. Posle licitacije nije bila pošteđena ni njegova grobnica, a
Bor koji je tamo bio zasađen, posečen je da bi se poširila staza parka
novog vlasnika. Na grobu je stajao veliki drveni krst a pod njim košnica
koju je sam Prokopovič napravio još 1813.godine. Od
1914.godine izgubljen je svaki trag njegove grobnice, a što je još gore
bio je pokrenut postupak da se grobnica sruši i tu sagradi neki podrum. Nadam
se da ću doživeti da odem i poklonim se ispred spomenika Prokopoviču, a
dok ja to ne uradim “zamoliću
čitaoce ovog članka koji budu bolje sreće i dođu u Ukrajinu da ne
propuste priliku da se poklone velikanu u ime svih pčelara pravoslavaca. Ovaj
članak pišem povodom 200 godina od početka pčelarenja velikana Prokopoviča. |