Nekada davno...
U grčkoj teoriji o etosu proučavano je etičko i psihološko delovanje muzike na čoveka u cilju jačanje volje, potenciranja emocionalnosti i dovođenja do ekstaze. Usled toga kao posledica nastaju različiti muzički stilovi koji podstiču na određena psihička stanja čoveka (podstiču na herojska dela, koji daju potporu duševnoj ravnoteži, koji iskazuju bol, ljubav,radost).
U Srednjem veku teoretičari, oslanjajući se na antičke tradicije, razvijaju podelu muzike, takođe uočavajući njeno dejstvo na čoveka (harmonija svemira, harmonija ljudske duše, muzika koju proizvodi ljudski glas ili instrument).
Danas
Danas smo svedoci jedne neverovatne eksplozije u muzičkoj produkciji. Daleko od toga da smo svedoci neverovatne eksplozije u postizanju višeg kvaliteta muzike. Ali kada o tome razmišljate uvek stoji to pitanje: koliko je danas potrebna kvalitetna muzika?
Ipak je najvažnije, čini se to, da je muzika potrebna čoveku. A potrebna mu je jer muzika može biti izvanredan stimulans za opuštanje, ili sećanja na neke lepe trenutke koje je doživeo. Potrebna mu je u radu jer može monotone radnje da učini ugodnijim i prijatnijim. Potrebna mu je kao umni stimulans, jer pored toga što utiče na opuštanje utiče i na pamćenje (setite se samo kako kad neka pesma počne vi se setite teksta pesme).
Kod muzičara (umetnika) je to sve još jače izraženo. Dešava se situacija da se oni ponekad bolje snalaze u svetu muzike nego u stvarnom životu. Oni jače doživljavaju i proživljavaju neka dešavanja u svakodnevnom životu. Pogledajte samo kako se neki izvođači "umore" na sceni. Jer u tome i jeste stvar. Svaki od onih "pravih" u stvari proživi pregršt emocija da bi bio u stanju da ih prenese publici.
A običan smrtnik kada dođe kući ili kada ima neko slobodno vreme ili ako ima uslove kada radi često pusti muziku ili radio. Čovek ne voli usamljenost a muzika je ta koja će mu praviti društvo i kada je sam.
Muzika i zdravlje
Sledbenici Pitagore lečili su muzikom groznicu i padavicu, jer su smatrali da je bolest poremećaj svemirskog sklada čiji je proizvod i sam čovek. Platon je uveo pevanje u terapiju da bi se čoveku, kod koga je taj sklad poremećen, brže vratilo zdravlje. Tako je MELOTERAPIJA počela da se razvija.
Ipak tek od XIX veka psiholozi počinju da bolje proučavaju lekovito dejstvo zvuka, harmonije, melodije i boje pojedinih instrumenata u procesu lečenja i poboljšanja stanja obolelog čovečijeg tela i duše. Naročito se u savremenoj psihijatriji postižu odredjeni rezultati, jer u toj oblasti blagotvorni uticaj muzike vodi obolelog na staze rehabilitacije pa i do potpunog ozdravljenja. Tako se razvila KURATIVNA METODA koja ublažava i leči psihički obolele pacijente uz pomoć muzike.
top